BISTA KNJIŽEVNIKU VLADIMIRU POLJANCU

Tweet

U suradnji sa Hrvatskom udrugom  “Muži zagorskog srca” pokrenuta jeinicijativa da se Velikom Mužu i pajdašu, pokojnom  književniku Vladimiru Poljancu (Zagreb 8.10.1953. – Zagreb  16.4.2011.), postavi spomenik – bista.
Inicijativa je pokrenuta prošle godine, a na jučerašnjem sastanku koji je održan u Općini Tuhelj u prisustvu stoloravnatelja Hrvatske udruge Muži zagorskog srca gospodina Rajka Fureša,  Marijana Zanoškog,  Rudolfa Žlendera i načelnika Općine Tuhelj Renata Ilića dogovorena je lokacija i  okvirni datum svečanog obilježavanja postavljanja biste, uoči rođendana pokojnog Vladimira Poljanca. 

Vladimir Poljanec (Zagreb 8.10.1953. – Zagreb  16.4.2011.)
Rodio se 8. listopada 1953. u Zagrebu. Osnovnu školu i I. gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je i studirao jugoslavistiku i fonetiku na Filozofskom fakultetu. Jedno je vrijeme radio u poslovnom bankarstvu, a potom u prosvjeti na poslovima republičkog financiranja osnovnoga obrazovanja. Zadnjih dvadesetak godina bio je djelatnik Hrvatske narodne banke u Zagrebu.
Autor je iznimnog književnog opusa koji se sastoji od pjesama, pripovijedaka i dramskih tekstova na kajkavskome idiomu Tuhlja (mjesto odakle je s velikim ponosom vukao i svoje podrijetlo), ali i na suvremenome štokavskom standardu. Bavio se je i književnom kritikom, a sastavljač je, priređivač, urednik ili recenzent četrdesetak poetskih i proznih zbirki različitih autora. Sudjelovao je na recitalima kajkavskoga pjesništva Dragutin Domjanić u Zelini, recitalima kajkavske poezije Festival kajkavske popevke u Krapini, Senje & meteorji u Varaždinu, Josip Ozimec u Mariji Bistrici, glazbenome festivalu Zagorska krijesnica u Krapini, Kajfestu u Križevcima, susretima i recitalima Poznanovec, Bedekovčina, Goranovo proljeće, itd. primivši veći broj priznanja i nagrada.
Njegovi radovi uvršteni su u sljedeće zbornike: Mladi hrvatski pjesnici 78; Zeleni bregi Zeline – 1977., 1978., 1992., 1993., 1994., 2001., 2002., 2003., 2004., 2005., 2006. i 2008.; Festival kajkavske popevke Krapina – 1980., 1983., 1991.; Za slobodu Hrvatske, 1994.; Kad pjesmom planem probajmo sreću, izbor radova 1970. – 1981. (Poznanovec, 1981.); Sitnice (Križevci, 1981.) i Ponovo zajedno (Poznanovec, 1983.); Senje & meteorji (Varaždin, 2001., 2004., 2005., 2006.); Susret riječi (Bedekovčina, 2002., 2004., 2007.); Došel bum v Bistricu (Marija Bistrica, 2002., 2005. i 2008.); Prvi susret zagorskih pjesnika (Zelenjak – Kumrovec, 2001.); Drugi susret zagorskih pjesnika (Klanjec, 2002.); Hrvatskozagorski književni zbornik 2004. (Klanjec, 2005.); Hrvatskozagorski književni zbornik 2007. (Klanjec, 2007.); Prilozi s okruglog stola (Zbornik radova s Prvog okruglog stola: Uvođenje kajkavskoga jezika i kulture kao izbornoga predmeta u osnovne i srednje škole kajkavskoga govornog područja – Krapina, 2002.). te Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju – zbornik radova s okruglih stolova (znanstvenih kolokvija i skupova) u Krapini 2002. – 2006. (Zabok, 2006.). Tekstovi su mu objavljivani u listovima i časopisima (“Radničke novine”, “OKO”, “Tomislav”, “KAJ”, “Hrvatsko slovo”, “Hrvatsko zagorje”, “Gazophylacium”), na radio i TV postajama u zemlji i inozemstvu, a održao je i nebrojeno mnogo samostalnih recitala vlastite poezije i književnih večeri.
Uvršten je u monografije: Tuhelj (prošireni otisak časopisa “Hrvatsko zagorje”, broj 1/2003. (Krapina – Tuhelj, 2003.), priredio Vladimir Poljanec Povijest, baština i kultura Krapinsko-zagorske županije (Krapina, 2007.), uredila Goranka Horjan. Zastupljen je u antologijama: Gradić u dolini (Krapina, 1998.), priredio Ivan Cesarec i Zercalo horvacko (Varaždin, 1999.), priredio Ivan Kutnjak.
Tiskane su mu zbirke kajkavskih stihova Asfaltne popefke (Donja Stubica, 1995.) i Popefke od harca pravednega (Zagreb, 2006.), zbirka pripovjedaka Figurice na stalaži (Donja Stubica, 2001.) i drama Frajlica (Donja Stubica, 2001.). Poljanec je knjige Vodič za hodočasnike: Pregledi, ogledi i pogledi” (Hrvatskozagorsko književno društvo, 2009.).
Vladimir Poljanec je sastavio, priredio i uredio monografije: Tuhelj (prošireni otisak časopisa “Hrvatsko zagorje”, Krapina – Tuhelj, 2003.), Hrvatska udruga ″Muži zagorskog srca″ (Gredice, 2004.), Dobrovoljno vatrogasno društvo Zabok 1924. – 2004. (Zabok, 2004.), Dobrovoljno vatrogasno društvo Tuhelj 1906. – 2006. (Tuhelj, 2006.), Hrvatskozagorski književni zbornik 2004. (Klanjec, 2005.), Hrvatskozagorski književni zbornik 2007. (Klanjec, 2007.) i Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju – Zbornik radova s Okruglih stolova (Znanstvenih kolokvija i skupova) u Krapini 2002. – 2006. (s N. Caparom i A. Jembrihom, Zabok, 2006.). Zbirka Asfaltne popefke bila je izložena na istaknutoj izložbi Kajkaviana croatica – hrvatska pisana riječ u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu 1996., a sada se nalazi u stalnom postavu izložbe Kajkaviana Croatica – Hrvatskokajkavska književna riječ u dvorcu Stubički Golubovec u Donjoj Stubici.
Dramu Frajlica scenski je uprizorila Dramska grupa KUD-a Naša lipa – Tuhelj, a emitirana je i na I. programu Radio Zagreba.
Svojim izlaganjima sudjeluje na Znanstvenim skupovima: Uvođenje kajkavskoga jezika i kulture kao izbornoga predmete u osnovne i srednje škole kajkavskoga govornog područja, Položaj hrvatskokajkavskoga jezika danas, Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća i Mjesto i uloga hrvatskokajkavskoga jezika u procesu europskih integracija Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća, a koji su održani u sklopu Tjedna kajkavske kulture u Krapini 2002., 2003., 2004., 2005., 2006., 2007., 2008., 2009. te 2010. Post moderno kajkavsko recitalno pjesništvo, održanom u Zagrebu 2005.
Bio je osnivač, suosnivač, umjetnički voditelj ili redatelj alternativnih scenskih grupa: Lampaši (1972.), Dramski studio KPDHZ “Matija Gubec” (1972. – 1976.), IZA (1974. – 1975.), Studentsko satirično glumište (1972. – 1974.), svi u Zagrebu, Komorni teatar “Nina Vavra” – Križevci (1974. – 1978.), dugogodišnji tajnik Kulturno-prosvjetnoga društva hrvatskih Zagoraca “Matija Gubec” u Zagrebu, predsjednik Književnoga kluba SKUD-a “Ivan Goran Kovačić” u Zagrebu, suosnivač i član Književnoga kluba “Antun Nemčić” u Križevcima, član uredništva Zagorskoga godišnjaka (Zagreb, 1973. i 1974.). Član je Društva hrvatskih književnika (obnašao je funkciju Predsjednika Nadzornoga odbora), Kajkavskoga spravišča, Kajkaviane, Pinte,  Hrvatske udruge “Muži zagorskog srca” (prvočelnik Povjerenstva za povijest i stare zasade) i utemeljitelj Hrvatskozagorskoga književnog društva (pročelnik Povjerenstva za nakladničku djelatnost i urednik biblioteke Esejistika, biblioteke Književnost i biblioteke Riječ horvatska) te član uredništva županijskog časopisa za kulturu “Hrvatsko zagorje”.